Glumačka legenda Ivo Gregurević je ispraćen na svoje posljednje počivalište.

Na groblju Karaula u Donjoj Mahali uz članove obitelji, rodbinu, prijatelje, kolege, glumce, redatelje, filmske djelatnike, osobe iz javnog i političkog života, brojne poklonike njegovih filmskih i kazališnih djela i nekoliko tisuća ljudi. Dostojanstveno i s velikom tugom oprostili su se od najvećeg glumca, istinskog prijatelja i čovjeka koji je neizmjerno volio svoj rodni kraj. Obred ukopa predvodio je fra Mario Jurić, gvardijan franjevačkog samostana Tolisa, koji po završetku sahrane služio i svetu misu zadušnici u crkvi na Raščici.

Poštovanje životu i djelu Ive Gregurevića svojom nazočnošću ukazali su članovi generalskog Zbora RH a među osobama iz političkog života bili su dr. Dragan Čović predsjednik HDZ BiH i HNS-a i ministrica kulture i sporta Vlade F BiH Zora Dujmović. Brojni glumci i suradnici došli na posljednji ispraćaj svom kolegi, uz ostale bio je redatelj Branko Schmidt, Goran Navojec, Ankica Dobrić, Mladen Čutura, Julijana Matanović, Pero Juričić, Filip Šovagović, Ines Ivanković, Armin Omerović, Emir Hadžihafizbegović, Jasmin Duraković. Među njegovim poklonicima bilo je prijatelja i poznanika iz cijele BiH i Hrvatske, a neki su na sahranu stigli čak i iz Amerike kao Ivo Petranović.

 

Značajna je sastavnica Ivinog života bila ljubav prema tamburašima pa su ga na posljednji počinak ispratili članovi TS Dike iz Vinkovaca njenu najdražom pjesmom „Milovo sam garave i plave“. Od Ive su se riječima oprostili prijatelji i kolege Perica Martinović, Anja Šovagović despot, Vedran Mlikota i Enes Kišević.

-Uz moju obitelj Ivo je bio posebno vezan, napustio nas je isti dan kad nas je napustio i moj tata Fabijan, prije točno 18 godina. Otišli su sokol slavonske ravnice i golub bijeli posavskoga neba. Ivo je bio je general glumačkog zanata i general hrvatske glume, glumišta i karaktera. U noćima kad bi me nazvao pjevala sam mu preko mobitela, na otvorenju festivala u Orašju, pjevala sam uvijek kad je naredio, kazala je Anja Šovaković i zapjevala: „Golubice bijela, što si nevesela, kako ne bih jadna nevesela bila, kad moj golub bijeli od mene se dijeli“.

Emotivno je govorila i Perica Martinović prisjećajući se studentskih dana i zaljubljenosti u teatar, iskustva iz Domovinskog rata. –Ostali smo zauvijek vezani čvrstom niti, jer smo isto mislili. Bio si nomadska duša poput Đuke Begovića, gradio si kazalište od života, brisao granice između života i umjetnosti i živio teatar. Donio si iz svoga Orašja i Donje Mahale toplinu običnog čovjeka i tvoja uloga prijatelja i čovjeka bit će zauvijek nenadmašna. Ostao si dijete iz D. Mahale koje se nikad nije prestalo igrati, kazala Perica i glasno poručila,

-Proslavio si rodni kraj i ostao upisan u memoriji hrvatske kulture. Dragi Ivo, volim tebe, volim tvoje Orašje i nastavit ćemo tamo gdje si ti stao, u tvojem i našem Orašju.

Od svog velikog prijatelja oprostio se i Vedran Mlikota stihovima i rečenicom iz njegova najvećeg filma Čaruga „Zbogom narode, Čaruga putuje“. Tužno je bilo prisjećanje na svojeg prijatelja pjesnika Enesa Kiševića. –Dragi prijatelju Ivo, živio si kao munja i otišao kao munja, a u meni je ostao tvoj bljesak. Ti si od onih ljudi koji čine svijetu dobro i onda kada ih više nema. Uz tebe su se ljudi još više osjećali ljudima. Uz tebe se i tvoj pas Sokol ćutio kao čovjek, u tebi su oslonac našli i beskućnici i Hamlet i težak i svirac, a svoje rane podvezivao si strunama bisernice. U svima nama si koji smo se okupili u tvom rodnom mjestu iz kojeg nisi nikada ni otišao, kao što nikada nećeš otići iz srca i misli ljudi koji su te poznavali, zaključio je Kišević.

GIP/zupanijaposavska.ba

Drugi čitaju