Otišao je velikan bh. književnosti: Sidran je sa sobom odnio jednu tajnu…

Kraljica sevdaha Hanka Paldum nije krila tugu.

“Za ovom našom sofrom bosanskom ostade još jedno prazno mjesto. Odlaze nam dragi ljudi, odlaze velikani, otišao je naš veliki ABDULAH SIDRAN, književnik, pjesnik… ČOVJEK, neumoran borac za pravdu i istinu ! Otišao tiho, kao da je negdje na kratko odputovao, u nadi da će nam se od nekud ponovo pojaviti ! Da, baš kao “Otac na službenom putu”, ili da je odputovao “U Zvornik i tamo srce ostavio” ! Da, tu je on, njegov prkosni bosanki duh je tu sa nama i ostaće će sve dok njegove misli pretočene u riječi, ispisane u književnim djelima, u pjesmi, prozi…zlatnim slovima svijetle u našim srcima! Dragi naš Avdo, neka tvoja duša bosanka pronađe mir u okrilju milosti našeg Gospodara, a tvojoj životnoj saputnici, dragoj Biji, vašoj djeci i porodici i nama koji te volimo i poštujemo da olakša tugu do našeg ponovnog susreta na boljem svijetu”, napisala je Paldum.

Crnogorski reditelj Danilo Marunović oprostio se, objavivši zajedničku fotografiju iz Sarajeva.

“Sidran je sa sobom odnio jednu tajnu: kako da iz balkanskih kasaba postaneš svjetski igrač. Kako da svoje životno iskustvo za koje vjerujemo da je provincijalno, periferno, siromašno, zabludama okovano životarenje u “trećem svijetu”, u promjeni odnosa prema sebi postanemo globalna senzacija! Maradona optike prema sebi, koji je u jednom potezu znao promijeniti nas svijet. Iz zgarišta na crvene tepihe”, napisao je Marunović.

I bh. parlamentarac Saša Magazinović se oprostio koristeći poznate izjave Sidrana.

“Stvar koja Sarajevu daje veličinu i zbog koje je Sarajevo u svim mojim notesima vertikalom napisano, jeste urođeni merhametluk i gostoljubivost ljudi koji žive u njemu. Sarajevo, za razliku od drugih sredina, ne pati od ksenofobije, nema straha od stranaca. S druge strane, Sarajevo ne poštuje svoje vlastite veličine”, napisao je Magazinović.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, piše, sa velikom tugom je primila vijest da je preminuo naš veliki književnik.

“Izuzetan i jedinstven u svemu, u svojoj umjetnosti, u ljudskosti posebno, uvijek pun strasti i ljubavi prema književnosti koju je živio. Svojim znanjem, iskustvom, izuzetnom energijom i odvažnošću podsticao je na razmišljanje, ohrabrivao u dobru, ukazivao na propuste. Osebujnim stilom, svojim bogatim književnim opusom i nenadmašnim filmskim scenarijima, ostavio je nam vrijedno naslijeđe. Dragi, veliki bosanski čovječe, ostajemo u tuzi, ali ćemo te vječno pamtiti, po tvom svjedočenju o ljepoti, o duši i gordosti bosanskog čovjeka, o vrijednostima koje čovjeka čine čovjekom. Opraštamo se od čovjeka koji nije samo pisao i stvarao, nego i aktivno učestvovao u stvaranju historije Sarajeva i Bosne i Hercegovine. U ime Grada Sarajeva i u svoje ime, porodici našeg Sidrana izražavam iskreno saučešće“, napisala je Karić.

Direktor MESS-a Nihad Kreševljaković je također uputio posljednji pozdrav.

“Bio je i ostat će pjesma o svijetu, zemlji, gradu, ljudima… Abdulah Sidran je odavno osvojio ovozemaljsku besmrtnost. Sretno, putuj novim, boljim svjetovima”.

Zaista, nebrojane poznate i nepoznate ličnosti uputile su posljednji pozdrav Sidranu, koji će zauvijek kroz svoja djela i riječi biti utkan u bh. historiju.

Abdulah Sidran rođen je 1944. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zvorniku i Sarajevu. Apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Povremeno je radio kao urednik omladinskih listova i javnih tribina te, do 1992. godine, na Televiziji BiH kao vodeći dramaturg. Između tih povremenih uposlenja, živio i radio kao profesionalni pisac. Majstorski kandidat u šahu.

U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut” nagrađena je priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske.

Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji[2] (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu ”Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”.

Scenarista je filmova ”Sjećaš li se Dolly Bell?”, ”Otac na službenom putu”, reditelja Emira Kusturice, ”Kuduz” Ademira Kenovića. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. prenosi n1

Source: CRNA HRONIKA