Samački dani Ćamile Omerović iz Glogove: Živi od plodova svoje bašče i ramazanskih vitri

Ćamila Omerović (75) iz Glogove kod Bratunca vratila se u ovo mjesto 2000. godine, gdje su u maju 1992. srpske vojne, policijske i paravojne jedinice u jednom danu mučile i ubile 69 civila i zakopale ih u masovnu grobnicu pored mjesne džamije, koju su nakon toga srušile.

Narušenog zdravlja
Kaže da živi od plodova iz svoje bašče i ramazanskih vitri koje joj donose mještani, ali i ljudi iz drugih mjesta i dijaspore koji je poznaju.

Kako kaže, ljeti navrati poneki Glogovljanin iz dijaspore, donese novčanu ili drugu pomoć i to je sve.

– Sav novac koji dobijem rasporedim za plaćanje obaveza, pa i ja platim vitre i članarinu Islamskoj zajednici. Ostatak ostavim za kupovinu drva i osnovnih potrepština. Dok sam imala kravu, prodavala sam mlijeko, lakše se živjelo. Nažalost, nakon smrti muža Zekira 2014. godine kravu sam prodala jer, narušenog zdravlja i u poodmaklim godinama, nisam se mogla brinuti o njoj – kazala nam je Ćamila.

Mještani Glogove kažu da je ona vjernica, vrijedna i poštena žena koja, prema svojim mogućnostima, svakome pritekne u pomoć.

Smrt supruga
– Nažalost, sudbina mi je odredila da ne znam kako je biti majka. Muž Zekir i ja u dugogodišnjem braku nismo imali djece. Boreći se sa svojom samoćom, koja je teška kao svaka tuga i bolest, stalno se pitam kako majke Srebrenice koje su izgubile troje ili više djece podnose tugu, bol i samoću bez svojih najmilijih. Kada je meni ovako teško živjeti u samoći, kako li je njima – pita se Ćamila.

Ugledna porodica
Omerović kaže da potječe iz poznate glogovske porodice Sinanović. U minulom ratu izgubila je dvojicu amidža i njihove sinove. Ima braću Muju, Sulju i Ćamila. Mujo se vratio i živi u kući pored sestre, dok druga dvojica braće žive u Federaciji BiH. Sva trojica teško žive, ali joj pomažu koliko mogu.

Source: Bih