Pogled iz susjedstva: Na čelo Sarajeva stiže Srbin koji je 1991. odbio Miloševića i JNA?

Dogodile su se prve značajnije promjene na političkoj pozornici Bosne i Hercegovine

U susjednom “tamnom vilajetu”, nakon lokalnih izbora, mnogi poskočiše – učinilo im se da postaje prozračnije i svjetlije. Sa svih naslovnica vrište poruke: Bakir Izetbegović izgubio Sarajevo, Milorad Dodik poražen u Banjaluci, a Dragan Čović, iako je suvereno dobio Livno i Hercegovinu, ipak niti uz pomoć Zagreba i ovdašnjeg HDZ-a nije uspio pridobiti Prozor-Ramu te je dodatno izgubio i Tomislavgrad. A još će pred Božić, 20. decembra, i birači nakon punih 12 godina u Mostaru na izbore, pa se s nestrpljenjem čeka hoće li se jeka sarajevskih i banjalučkih odabira odraziti i u podijeljenom gradu na Neretvi, trećem po važnosti u BiH, piše Vlado Vurušić za Jutarnji list.

Čoviću nisu “promakle” uznemirujuće lekcije Sarajeva i Banjaluke pa je već izjavio da “za Mostar idu drugačija pravila. Mostaru se ne bih sada posvećivao, to ćemo pri kraju ovog tjedna intenzivirati”. Velike nacionalne stranke, bošnjački SDA, hrvatski HDZ BiH i srpski SNSD te njihovi dugogodišnji, neprolazni, nesmjenjivi, ali uglavnom neefikasni i opterećeni lideri dobili su značajnu poruku.

Prema prvim izjavama njihovih čelnika, osjeća se dešperatnost u njihovim reakcijama i pretpostavlja se da će biti velikih prijepora na stranačkim odborima kada se budu tražili krivci i zbrajali razlozi ovakvog rezultata. Ne treba, naravno, preuveličavati dašak promjena i nekih najavljivanih, ali iznenađujućih rezultata lokalnih izbora u BiH, ali očito da se nešto iza brda valja, jer izranjaju neke nove snage, koje sada trebaju iskoristiti šansu. A hoće li – tek ćemo vidjeti.

Divljanje pandemije, muljaže oko respiratora, kao i činjenica da je zdravstveni sistem na respiratorima vjerovatno su imali utjecaja na raspoloženje birača, ali i očiti zamor s istim licima i istom retorikom o ugroženosti od ona “druga dva” te da je jedini spas pod krilom samo svoje nacionalne kvočke.

Očito je to u više urbanih sredina presudilo vodećim opcijama. Naime, baš su veliki gradovi “podbacili”, iako tri najjače nacionalne stranke nastoje ublažiti neke očite neuspjehe i okretanje leđa njihovim opcijama na izborima, tvrdeći da su i dalje s najvećim brojem gradonačelnika, načelnika i vijećnika. Može se reći da su došle prve značajnije promjene na političkoj pozornici BiH koje bi mogle utjecati i na izborno raspoloženje na parlamentarnim izborima za dvije godine. Lokalni izbori uvijek su neka najava onim “velikim” i pravim – za parlamentarno glasovanje – i tek ćemo vidjeti jesu li ovi izbori samo iznimka koja potvrđuje pravilo. No, krenimo redom.

SDA je, iako se hvali s 30 osvojenih općina (ostali bez njih 11), potvrdio da je kao stranka malih i ruralnih sredina ostao kratkih rukava (kao uostalom i druge dvije nacionalne stranke), jer uz Sarajevo izgubili su i u ostalim većim gradovima s bošnjačkom većinom – Tuzli, Zenici i Bihaću. Jedino su osvojili Travnik, u kojem se desila tragična i bizarna situacija. Naime, na sam dan izbora preminuo je Mirsad Peco, njihov kandidat za gradonačelnika koji je i pobijedio, ali će se, s obzirom na to, tamo izbori ponoviti.

– Ovo nisu tektonske, ali su važne promjene – rekao je čelnik SDA Bakir Izetbegović, pokušavajući poraz u Sarajevu opisati riječima da su se “svi ujedinili protiv nas”. Ima nešto u tome, jer je u glavnom gradu ciljnu crtu prva prošla koalicija SDP BiH, Naša stranka i Narod i pravda, a kao mogući gradonačelnik (iz redova SDP-a) spominje se nekadašnji BiH član Predsjedništva Jugoslavije Bogić Bogićević, koji danas živi u Sloveniji. On je zauvijek ušao u hronike kada 1991. godine nije digao ruku za prijedlog Srbije (Slobodana Miloševića) i JNA o uvođenju vanrednog stanja.

Jedan kratki zamah ruke kao glas protiv ubacio ga je u legendu novije povijesti ovih prostora. – Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji – kazao je tada Bogićević, jer su zbog njegove nacionalnosti u Beogradu i Generalštabu mislili da će biti na njihovoj strani. I sada, 30 godina nakon tog značajnog poteza, mogao bi se vratiti na scenu u velikom stilu. Doduše, moguće je da zbog zdravstvenih razloga Bogićeviće ne prihvati novu funkciju.

Milorad Dodik, pak, priznao je da mu gubitak Banjaluke “nije mali udarac”, ali je u stilu svog političkog uzora Donalda Trumpa rekao kako je “neko igrao pokvareno na ovim izborima”. Nesretan je jer je, kaže, toliko učinio za Banjaluku, a sada će morati u opoziciju, i to jednom od svojih rijetkih skupštinskih oponenata Drašku Stanivukoviću iz Partije demokratskog progresa (PDP), koji doduše u svom pobjedničkom govoru nijednom nije spomenuo BiH, već samo Republiku Srpsku.

U RS-u je Milorada Dodika i njegov SNSD napustio dosadašnji koalicijski saveznik Demokratski narodni savez (DNS), koji se na ovim izborima u mnogim sredinama približio SDS-u. No, zbog ovakvog raspleta izbora Dodika već zlurado nazivaju “Laktašenkom”, kao aluziju na bjeloruskog satrapa i Dodikovo rodno selo. Pohvalio se da ima u rukama 41 općinu (u nekima poput Mrkonjić Grada njegovi kandidati nisu niti imali suparnike), ali se mora povući i iz drugog grada po veličini u RS-u, Bijeljini, gdje je trijumfirao SDS.

Bolna tačka svih izbora jest Srebrenica, gdje se vodi mrtva trka između Mladena Grujičića i Alije Tabakovića, ali bi dopisni glasovi mogli presuditi u korist Tabakovića jer su to uglavnom glasovi Bošnjaka.

I na kraju dotaknimo se Dragana Čovića i HDZ-a BiH, koji je također proglasio svoju pobjedu na izborima, ostvarivši neke nove rute – Novi Travnik ili Vareš, ali nije uspio tamo gdje je uložio značajan napor zajedno sa svojom zagrebačkom središnjicom.

U Prozor-Rami nije niti nakon 12 godina uspio slistiti Jozu Ivančevića iz HDZ-a 1990, premda mu je u tome pomagao i hrvatski ministar branitelja Tomo Medved. Svoju posredničku ulogu nije opravdao niti rođeni Duvnjak i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, jer je u Tomislavgradu dobila opcija HDZ 1990 i stranka Hrvatski nacionalni pomak, koju su osnovali izbačeni ili otpali članovi HDZ-a BiH.

Sada je pitanje koliko će se ovaj trend nastaviti i možemo li zbilja govoriti o tome da su nastupile neke značajne promjene na političkoj sceni BiH, jer nacionalne stranke će sada naći načina da izvuku pouku. Ali čini se da ipak na površinu promalja i jedna nova generacija ne samo političara nego i glasača koji, ponovimo, barem u urbanim sredinama nastoje naći neka druga rješenja (da li bolja, vidjet će se) i da se neće više okrupnjavati uz ove tri stranke koje se predstavljaju kao “zaštitničke” te se u BiH građani više neće na izborima samo vezivati uz nacionalne teze i teme.

Fahrudin Radončić, šef SBB-a, na dan izbora najavio je da očekuje “izborne krađe” ta da su najjače stranke sebi osigurale pobjede, ali najavio je da trebaju nova izborna pravila za parlamentarne izbore 2022. godine. Dodao je kako u “penziju trebaju otići porodične dinastije i feudalno-familijarni način vladanja”, što vjerovatno tišti mnoge u BiH.

Ali izbori su pokazali i da su neke stvari vječne te da nečija zvijezda nikada ne tamni, koliko god to izazivalo nedoumica i razložnosti – Fikret Abdić Babo i nakon 50 godina izdržljivosti još uvijek fascinira stanovnike Velike Kladuše koji su ga i ovoga puta izabrali za čelnika svog mjesta!

The post Pogled iz susjedstva: Na čelo Sarajeva stiže Srbin koji je 1991. odbio Miloševića i JNA? appeared first on usn.ba.


Izvorni članak: Pogled iz susjedstva: Na čelo Sarajeva stiže Srbin koji je 1991. odbio Miloševića i JNA?