Mirni Sarajlija na meti vandala: ‘Razbijaju mi stakla, buše gume… Ni mrava ne bih zgazio, kome smetam?!’

Da ni u vlastitom dvorištvu ne možete biti sigurni, svedoče nemili događaji koji se ovih dana dešavaju Adilu Bolobanu, 52-godišnjem stanovniku Ilidže, nastanjenom u naselju Sokolović kolonija. Prije 14 dana, tačnije 10. avgusta ove godine, kada je krenuo na posao, dočekalo ga je neigodnoiznenađenje – razbijena dva vjetrobranska stakla na automobilu koji mu je prijeko potreban za rad.

– Mislio sam da živim u mirnoj četvrti i da me okružuju dobri ljudi s kojima nikada nisam imao problema, ali eto desilo se da su mi razbijena dva stakla na automobilu, bez kojeg ne mogu raditi. Pomislio sam da se radi o slučajnosti, pozvao policiju koja je izašla na lice mjesta i sačinila zapisnik, te odmah krenuo da saniram štetu na automobilu. Koštalo je, oduzelo mnogo novca i vremena kojeg nemam. Keramičar sam, bez automobila sam hendikepiran, a isto tako sam izgubio i dogovoreni posao, jer se zbog razbijenih stakala nisam pojavio kod klijenta s kojim sam imao dogovoren posao – navodi Boloban u svom pismu koje je uputio na adresu DEPO Portala.

– Koštalo me je mnogo – ponavlja te dodaje da se time nije opterećivao dok se, kako kaže, namjerno izazivanje štete na imovini opet nije ponovilo,

Bilo je to u nedjelju, 14 dana nakon prvog incidenta

-Ujutro sam krenuo na posao, pokušao upaliti automobil, to mi nije pošlo za rukom. Tada sam primijetio da su mi isječene dvije gume. Odmah sam pozvao policiju, bio sam, naravno, potresen, policajci su primijetili dodatnu štetu – i na kćerkinom automobilu izrezan jednak broj guma. Mene je ovo potreslo, destabilisalo, isto tako i moju porodicu. Prolaznici, poznanici i komšije nisu prikrivali svoje komentare, svi su jednoglasno izražavali čuđenje, strah i zabrinutost. Danas sam žrtva ja, a sutra možda neko od njih. Na toj lokaciji živim već dvadeset godina, okolina me poznaje kao mirnog i susretljivog sugrađanina, ne bih se hvalio, ali prati me epitet „da ni mrava ne bih zgazio“. Pitam se kome smetam, možda me je neko zamijenio s nekim pa mi zabunom čini štetu, kome sam mogao toliko skriviti da se mi sveti na ovakav način, sprječavajući me da zaradim za koru kruha – ogorčeno navodi Adil.


Kaže i da ga “čudi da se počinitelj ne boji ni Boga ni zakona”!

– Policija je korektno odradila svoj posao, pitam se mogu li mi jamčiti sigurnost, ili da se pokupim i napustim rodnu grudu, jer ovo što mi se događa nimalo ne uliva nadu u bolje sutra. Ovi događaji tjeraju me na novi trošak; pored neprospavanih noći, koje čekaju mene i moju porodicu (uvešću dežuranje) prisiljen sam postaviti video nadzor. Iako živim u skromnoj kući, video nadzor nam je očito veoma potreban. Apelujem na građane da pripaze na svoju pa i na tuđu imovinu, jer samo zajedničkim snagama vandalizmu poput ovoga možemo stati u kraj – poručuje na kraju Adil Boloban.


{$excerpt:n}