Tuzla: Od industrijskog grada do turističke destinacije

Treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini – Tuzla – zahvaljujući slanim Panonskim jezerima preobražava se u turističku destinaciju koja se dopunjuje kulturnim sadržajima kao što su međunarodni fetival umjetnosti mladih Kaleidoskop, regionalni književni susreti Cum grano salis, Tuzla film festival južnoslavenskog filma, Tuzlanski pozorišni dani, bijenalni festival portreta INTERBIFEP…

Turizam na Jadranu nešto je što se samo po sebi podrazumijeva, čak i u lošijim godinama kao što je ova. Turizam na kopnu i to u sjeveroistočnoj Bosni, nešto je neobičnija pojava, ali ipak postoji. I to u Tuzli, nekad gradu uz čije su se ime vezivali teška i laka industrija, rudnici ugljena i soli. Osim ovih hendikepa, Tuzlu je najviše opterećivao fenomen tonjenja, odnosno slijeganja tla usljed nekontrolirane eksploatacije soli.

Problemi su počeli još u doba Austro-Ugarske, nastavili se u obje Jugoslavije da bi bili sanirani tek u prošlom desetljeću prestankom crpljenja u gradu te premještanjem rudnika i izvora slane vode na pristojnu udaljenost u okolici. Kućanstva i industrija nisu zakinute za inače vrlo hvaljenu tuzlansku sol, koja se može naći i na policama hrvatskih dućana odmah kraj domaće paške. Koliko je cijenjena u ugostiteljstvu najbolje potvrđuje primjer restorana Hrašće kraj Zagreba, nadaleko čuvenog po janjetini. Njihov majstor od ražnja čak i pašku janjetinu zasoljava s tuzlanskom soli, jer mu je morska sol previše vlažna.

Nažalost, tuzlanska sol koliko je učinila dobrog u razvoju grada, toliko ga je i razgrađivala. Tonjenje tla izazvalo je rušenje tisuća kuća i zgrada, a nepovratno su izgubljene neke džamije i crkve te kulturni spomenici. S lica zemlje nestali su palače i hoteli srednjoeuropskog stila, a ostalo je i malo toga sačuvanog iz turskog razdoblja.

Na mjestu srušenih objekata s vremenom su se počele nakupljati oborinske vode, stvarati prave močvare uz prateću žabokrečinu i šaš. Sve u svemu, nastajalo je ruglo u gotovo samome centru grada. Privremeno rješenje bilo je pokrivanje zelenim površinama, ali to se nije pokazalo dovoljno učinkovito sve do dana kada je gradonačelniku Jasminu Imamoviću sinulo, činilo se suludo, a na kraju ipak genijalno rješenje.

Područje nazvano po češkom geodetskom instrumentu Pinga, odlučio je pretvoriti u kompleks jezera sa slanom vodom, a prvo od njih izgrađeno je 2003. godine. Čak su i skeptičniji sugrađani, pa i politički protivnici ovog socijaldemokrata, morali priznati da je to bio dobar potez. To ga je ohrabrilo da pet godina kasnije izgradi još jedno slano jezero sa slapovima, a 2012. i treće, čime se doseglo kapacitet za posjet 17.000 kupača. U najtoplijim ljetnim danima nerijetko se približavalo i toj brojki, iako se optimalnijom čini 12.000 kupača, kako bi se očuvali visoko postavljeni standardi čistoće vode te higijenskih i sanitarnih uvjeta u pratećim objektima, kafićima i restoranima.

Panonska jezera su iz godine u godinu počela privlačiti ne samo građane Tuzle i okolice, nego i izletnike iz cijele Bosne i Hercegovine, pa i iz susjednih zemalja s obzirom na to da su od Hrvatske udaljena osamdesetak, a od Srbije pedesetak kilometara. Jednodnevni izletnici polako su se pretvarali u višednevne što je dovelo do prave ekspanzije soba za najam, apartmana i butik hotela.

Šećer na kraju dodala je tzv. dijaspora bolje platežne moći. Prije bi dolazili u rodni kraj, kaže gradonačelnik Imamović, na dan-dva poljubiti majku i oca, a onda pravac Neum ili Makarsko primorje. Sada uglavnom ostaju malo duže kod svojih, preko dana se kupaju i sunčaju na Panonici i s djecom dovikuju malo na bosanskom te njemačkom, engleskom, francuskom, nizozemskom i skandinavskim jezicima. Navečer, oni se ponašaju kao pravi turisti, pa je nemoguće dobiti mjesto u boljim restoranima bez rezervacije, a da se ne govori o povećanom prometu u kafićima, klubovima, slastičarnicama, ćevabdžinicama te šoping centrima i trgovinama.

Poželjno je da ugostiteljsku i trgovačku prati i ponuda kulturno-zabavnih sadržaja u gradu, pa se i o tome vodi računa. Već 11 godina u Tuzli se održava Kaleidoskop, međunarodni festival umjetnosti mladih na kojem, uz izložbe, performanse i radionice, dominiraju glazbeni sadržaji. Tijekom tri dana, uz mnoštvo lokalnih i manjih bendova, na otvorenoj sceni postavljenoj nedaleko Panonike nastupili su nizozemski Born from Pain te regionalni Hladno pivo, Elemental, Bombaj štampa, Emir & Frozen Camels, Marčelo, Nikola Vranjković…

Za vrhunski provod uz besplatan ulaz za Tuzlake i njihove goste, obilje piva i roštilj, a bez i najmanjeg incidenta, zaslužan je osnivač Kaleidoskopa, direktor Panonike – samozatajni Maid Porobić. On se brinuo o svemu, od najsitnijih organizacijskih detalja do miksanja zvuka za izvođače tijekom nastupa. Nije ni čudo, jer je ovaj zaljubljenik u glazbu, zajedno s bratom Tarikom, bio DJ i vodio sve relevantnije tuzlanske diskoteke 1970-ih i 1980-ih, a bio je lider i svirao gitaru u najpopularnijem lokalnom bendu Terusi.