Kad nam državu vode šoferdžije i kazandžije, zašto ne bi mogli doktori

Ko su najpoželjnije „udavače“ u politici? Doktori, dakako.

Svaka majka bi ga za zeta poželjela, ali i svaka stranka. „Otvor, ženo, kapiju, man se Očenaša, evo mene i moji doktoraša!“ Ko su najpoželjnije „udavače“ u politici? Doktori, dakako. Doktor u kući san je svakog roditelja, a o doktoru mašta i svaki šef stranke. Izgleda da smo postali sve bolesniji narod, kad trebamo svakodnevnu terapiju.Takav se, barem, nameće zaključak ako se pogledaju sazivi Parlamenata, odnosno „skupštinske bolnice“. A, na čemu su oni?! Nekima bi hitno trebalo promijeniti terapiju. 

Rasadnik medicinske struke
Sve je veći broj medicinara željnih da liječničku karijeru zamijene političkom i na lokalnoj razini. Ima to i dobre strane, bar su svi vijećnici na sjednicama sigurni.

„Neka ga blizu mene, zlu ne trebalo“
Nameće se pitanje šta tjera doktora da ugledno zanimanje, u koje je uložio toliko truda, napusti ili zanemari, a sve radi politike, koja na prvi pogled nema nikakve veze sa svim onim što je učio i radio poslije srednje škole?! Neosporna je činjenica da su doktori mamac za birače. Mam,mam! „Neka ga blizu mene, zlu ne trebalo. Kad nam državu vode šoferdžije i kazandžije, zašto ne bi mogli doktori?!. Bar će bit „za kafe“. „Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.“ 

Mijenjaj terapiju!
Doktori političari su karijeristi ili altruisti. Je li većina „doktopolitikusa“ medicinu upisala maštajući o kovertama pa kad su, poslije mnogo muke, vidjeli da je još bolje u politici, gdje je manja odgovornost, a bolji prihodi, lako su donijeli odluku o „prešaltavanju“?! Šaltaj petu! Ili je većina njih upisala medicinu iz altruizma, odlučili su se svjesno na rad za dobrobit drugih ljudi, pa se to poslije proširilo i na političko djelovanje?! „Hau jes nou.“ Motivi „prešaltavanja“ ostaju nepoznati. Samo je poznata činjenica da nam pod hitno treba mijenjati terapiju.