U emisiji Nedjeljom u 2, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, gostovao je bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović. Govorio je o tome zašto se našao na udaru dijela hrvatske javnosti nakon što je kritizirao Marka Perkovića Thompsona i politički podržao Željka Komšića, idu li gluma i politika zajedno, o stanju u BiH te filmovima koje trenutačno snima.
Između ničega i sikirancije ja sam odabrao sikiranciju”, rekao je Emir na pitanje o tome žali li što se ikad upetljao u politička pitanja. “Kad padaju političke odluke na Balkanu onda potoci krvi teku. Ja ne smatram da je moj politički angažman bio odvojen od umjetničkog”, kaže Hadžihafizbegović.
“Rekao sam da je Isus Krist živ, da bi zabranio Thompsona jer Isus Krist je bio za toleranciju. Ja nisam došao u vašu emisiju da polemiziram s herojem nacije, Borom Čorbom, majkom nacije… Ne želim ulaziti u polemike, gospodin Marko se meni nije ni obratio… Ne želim polemizirati s onima koji po meni sad vjerojatno dok traje emisija jebu balijsku majku po portalima”, rekao je Hadžihafizbegović.
“Ja nisam hrvatsko državljanstvo dobio za 5000 eura ispod stola u Posušju, dobio sam ga nakon mnogo svjetskih nagrada na festivalima”, rekao je.
Stanković ga je zatim upitao zašto je podržao Željka Komšića. “Moj narod nema nikakvih problema da ga čestit Hrvat vodi godinama, ali moj narod ima problem s gospodinom Čovićem, čovjekom koji je netom pred izbore otišao kod Vučića i rekao da će se u BiH glasati oko nezavisnosti Kosova onako kako to Srbija odluči”, rekao je.
“Takav je zakon”, rekao je na Stankovićevo pitanje zašto bi “njegov narod uopće bio u prilici da bira predstavnika Hrvatima u BiH”.
“Hrvati su naša braća u BiH. Nije to patetična priča”, zaključio je tu temu Emir.
“Braća Mamići su odavno moji prijatelji, žao mi je što se ovo sa Zdravkom sad događa. Zdravko je čovjek koji je sigurno podigao sad Dinamo i cijelu priču oko hrvatskog nogometa. Zoran je moj prijatelj”, rekao je na pitanje gledatelja o njegovim vezama s braćom Mamić i Antom Prkačinom za kojeg je rekao da “s njim uglavnom priča o sevdalinkama”.
“Ja ne mogu slušati vrstu glazbe koja poziva na ubijanje jednog naroda”, rekao je, no dodao da bi otišao “i na Thompsonov koncert i na koncert Bore Čorbe i na koncert majke nacije kada bi se obratili”.
“Moja najveća frustracija je što ovdje argument više ne znači ništa. To vodi u jednu vrstu mentalne atrofije”, rekao je.
Optužbe da se za vrijeme rata pojavljivao na skupovima gdje je pozdravljao okupljene s tri prsta je nazvao “budalaštinom”. “Pokažite mi tu sliku, to je stvarno budalaština. Ne želim se uopće s tom blasfemijom baviti”, rekao je šokirano.
Stanković je nakon toga pozvao režiju da mu do kraja emisije nabave fotografiju na kojoj navodno Hadžihafizbegović drži tri prsta u zraku kako bi je prokomentirali.
“Ovo sam ja i tri prsta ispred skupštine Tuzla. Da ja dižem tri prsta u Tuzli?!? Koja je granatirana, daj, Aco, molim vas stvarno, ovo je budalaština. Ovo je autentično, ali kontekst nema veze s vezom. Ovo je kao kad su onog iz Dubioze Kolektiv prozvali da je digao tri prsta jer je pokazivao koliko je sati”, rekao je uznemireno.
“Mislim da je kultura podcijenjena kao društveni segment koji može reformirati društvo”, rekao je u drugom dijelu emisije, u kojem je govorio o svojoj karijeri i kulturnoj sceni. “Više se o BiH saznalo kad je Dane Tanović dobio Oscara nego sve što je bosanska diplomacija napravila godinama”, rekao je.
Na kraju emisije je zamolio da mu Stanković dopusti da pročita pjesmu djevojčice Aleksandre Mrakić iz Bosne i Hercegovine.